"Nije valjda da ću ovo jednog dana prodati kao poeziju", pitao se mladi Duje dok je piskarao po kafanskim salvetama i papirima koji su mu se našli pri ruci, ne znajući da će se upravo to desiti koje desetljeće kasnije jer "zadaća poezije je da opjeva cvijet sa zubima i žezlo u ruci idiota", a Duje je to savršeno radio. I predano. I tako do kraja života vodio dijalog sa Bogom, ako se to dijalogom zvati moglo. Damir Šodan je to sve pročitao i posložio, a Ex libris objavio u dva sveska i ponudio puku na čitanje. A  ...