Ispijanje kafa međ’ našim narodima i narodnostima socijalna je rabota. To je vrijeme za ćakulu, ogovaranje, dogovaranje, vrijeme kad sve drugo stoji. Barem je tako bilo. Danas su neka druga vremena i to je u redu. Mijenjaju se ljudi i navike, a sa njima i umjetnost ispijanja kafa.

Problem je kad se te navike promjene prisilno, kad društvo za kafu prisilno bude odvedeno, pa čak i ubijeno. Miris kafe ostaje, fildžani su puni, ali nema ko da ih isprazni.

I ta bol ostala bi možda neshvaćena i neispričana da nije bilo Aide Šehović, autorke nomadskog spomenika  ...