Milan je, dok je išao u srednju školu, promatrao svoje kolege koji su željeli upisati ekonomiju i mislio, "ne bih ja to mogao, a ne bih baš ni želio." Nije ga zanimala ekonomija, a mogućnost da bi mogao postati poslovni savjetnik i živjeti od toga više od trideset godina, nije mu bila niti na kraj pameti!

Pa kako je onda Milan Grković

• sa sigurnog puta od mališana koji baš uživa u matematici
• do vrlo talentiranog maturanta kemijske srednje škole s maturalnim radom na temu nuklearnih reaktora
• i studenta PMFa koji se planira baviti nuklearnom fizikom

dospio u poslovno savjetovanje?

Iz nezadovoljstva rezultatima vlastitih nastojanja da organizira događaje i pokrene svoje vršnjake. Kako sam kaže, imao je ideje i želju da ih provede, ali nije znao kako.

Da  ...