Ako nekad dođete u Kraljevo, u Heroja Maričića i ako budete dobri, možda vam se ukaže Bojana kako sjedi pod starim orahom, pije kafu i radoznalo vas gleda i zove: „Dođi, sedi u hlad“. Ući ćete, pomalo nepovjerljivo, jer ne zovu vas često beli ljudi, ali nema razloga za strah. Bojana je tu da vas oraspoloži, da vam ponudi spas od nevolje, koji god ona izraz imala. Tu je da vas usmjeri, ali prije svega da vas razumije. I ko zna? Možda sutra završite u knjizi, baš kao što su završile brojne Romkinje, sa kojima je Bojana ostvarila prijateljske odnose.

A, ako ...